Životarenje, življenje ili iživljavanje?

Hello 👋

U prethodnom newsletter-u bilo je reči o znanjima, veštinama, talentima… no kad se skupi, jedna od službi svega toga jeste na primer da iskoristimo sinergiju tih karika kako bismo kreirali sopstveni biznis ili radili “standardni posao”; ili oba. S tim u vidu, evo još jedne iskustvene priče koja može pomoći u sopstvenoj orijentaciji kuda dalje.

Fun fact

Ljudi mi obično “zameraju” kad zaboravim da se predstavim, te kako je krenula sezona Lava (još uvek traje), a i Sunce kroz moje prvo polje u tranzitu, doživela sam da i na srpskom pismeno i na engleskom usmeno sam morala da ispišem tj. ispričam ko sam i šta radim.

Nekako ne volim sve te etikete, BsC, MEng i ostale; kao što sam napomenula u jednom digitalnom pismu za sertfikate, diplome, naučne radove - lepo mi je da ih imam, super, ali mi je bezveze da idem i mašem njima unaokolo.

Ono što mi jeste bitno, to je da kada podelim znanje, informacije, uvide sa grupom ljudi, da oni to mogu odmah praktično da primene i/ili unaprede svoje veštine i/ili im pomogne u ličnom istraživanju i usavršavanju.

(Not so) fun fact

No eto, “priterana” uza zid, kaže žena, koja je ujedno i klijent iz jedne velike College grupe u Londonu - “Alex, sve je bilo savršeno, probili smo kapacitete na trening sesijama, koliko je bilo učesnika, ali ti moraš da se predstaviš!

To je engleski deo. Istog dana, stiže mi na srpskom, mejl od jedne žene iz srpskog udruženja za veštačku inteligenciju. Kaže, montirana su predavanja koje sam nasnimila, sve super, nego:

Da li bi mogla da pošalješ biografiju u 5-6 rečenica i sliku? Ideja nam je bila da na uvodnoj stranici za obuku stoji spisak predavača i kratki podaci o svakom...

…jer sam, pogađate, zaboravila da se predstavim dok sam snimala predavanja.

Man’te me se!

Zašto sve ovo pišem? Obzirom da sam krenula jako rano da volontiram, radim part-time, full-time poslove, do ovog trenutka gde sam na idenpendent contractor aranžmanu u jednoj međunarodnoj organizaciji, jako mnogo poslova i pozicija, tj. uloga sam i promenila.

I to ne da bih se identifikovala sa svim tim ulogama, već mi je bilo zabavno da se igram, istražujem, skačem iz jednog polja u drugog, gde me je radovalo da od nule učim, saznajem, eksperimentišem u nekoj novoj ulozi.

I onda dođemo do toga da moram da budem samo jedno, npr. moram da budem samo Director of Insights u kompaniji koja se zove MKAI i tu radim …(redno navođenje, koje ću sad elegantno da preskočim). E pa neću!

Zanima me i astrologija i kineska metafizika, zanimaju me i alternativna i zvanična medicina, zanima me i kvantna mehanika i astrofizika. Volim i mačiće, jako puno. Mačkitosi su savršeni zen učitelji. I šta ćemo sad?

Maca Cvetić 🌸

Zašto bismo “u kalup”?

Mi u životu imamo mnogo uloga - i ćerke/sina i majke/oca, zatim babe/dede, drugarice/drugara i što volim da kažem i čistačice i spremačice i direktorke.

Samo svakoga dana smo i učenik i učitelj u igri koja se zove život.

Stoga sam u jednom trenutku skontala - zapravo je možda sasvim okej ako ne znam čime ću da se “bavim” u životu, jer poenta priče:

Postoji velika mogućnost da to što bilo ko od nas želi da radi:
a) još uvek nismo otkrili tu oblast, dakle ne znamo ni da postoji
b) možda još uvek uopšte ne postoji, tek će se kreirati
c) možda još uvek uopšte ne postoji, tek ćemo je mi sami kreirati

I to je sjajno!

Vreme je umetnost

Prema kalendaru prirodnog vremena 13 Luna i dalje se nalazimo u Magnetnom mesecu svrhe (traje do 22.08.2024.), a prema Tzolkin-u smo tek zakoračili u Val Žutog Sunca koje nas podseća na kreaciju, um, na našu kosmičku svest.

Imamo priliku da na neke teme ili uloge stavimo kraj, a zatim da uđemo u ulogu alhemičara, kako bismo iz pređašnjeg iskustva stvorili nešto novo, te bili inspirisani da svoju kreativnu energiju iskoristimo za postizanje određenih ciljeva i namera, za lični ili karijerni rast i razvoj, za neka nova otkrića i dragocene uvide.

Toliko umemo da se zaglavimo u utabanim putevima i to je sasvim okej. Ono što nije okej jeste zapostaviti sebe, svoje snove i svoje želje u tom procesu.

Planeta Zemlja je prepuna izuzetnih prirodnih bogatstava, neobjašnjivih fenomena, svetskih čuda, a mi zaglavljeni u špicu, u gužvi, u jurnjavi da postignemo hiljadu i jednu obavezu; a toliko opcija, toliko potencijala, do u beskonačnost.

Obnova, rašćišćavanje i pohranjivanje

Da bismo spoznali neki novi deo nas ili oživeli nedosanjani san, definitivno je potrebna promena, ali čega?

Možda je to neka prepreka npr. od ovih vrućina, kako julskih, tako i sad avgustovskih smo umorni, ispijeni; od ovih aspekata smo nezadovoljni ili frustrirani, jer se osećamo zaglavljeno u nekom ciklusu iz koga nikako da se iščupamo.

Možda je to neki strah ili neko ograničavajuće uverenje, jer npr. strah od uspeha je vrlo stvaran gde će mozak sabotirati nas same, samo da bismo ostali u istom, u “sigurnom”. A ako i započenom proces promene, onda ide sledeće - ma to je nemoguće; ma to ne može; ma nema ništa od toga.

A šta ako poverujemo da je nešto moguće?

Šta ako se posvetimo nestandardnim istraživanjima van granica naše spoznaje? Šta ako krenemo da eksperimentišemo i pritom ne odustajemo pri prvoj prepreci, nego idemo dalje? Šta ako verujemo u proces, da će nas navesti na novi put spoznaje, u novo polje delovanja?

U tim stanjima, ono što prija jeste postavljati sebi pitanja, ali ne dok peremo sudove, dok kupimo decu iz vrtića, vozimo auto, ne. Ovde je suština baš namenski odvojiti vreme za intervju sa sobom.

Intuitivna introspekcija

Šta je ono jedinstveno i autentično, što niko drugi nema, nego mi? Evo npr. nekidan tokom razgovora mi je rečeno da imam neverovatan dar za slušanje, što je vrlo retko. Prva pomisao - ma nije to ništa, to može svako. Druga misao - hmm, može li? Da li je to istina? Ako mislim da nije, ko i kada mi je rekao da nije?

A koji je to tvoj dar? Da, baš ti koja sada ili koji sada ovo čitaš - koji je tvoj dar? Šta to prkosi tradicionalnim okvirima i standardnim razmišljanjima, šta je to što bi uzela ili uzeo zdravo za gotovo uz frktanje, ma nije to ništa, to može svako?

Kao i na početku mejla, ne valja otići ni u jedan ekstrem - ni životariti ni iživljavati se iz ega, iz arogancije. Ne - ovde se radi o prihvatanju sebe, svojih darova, svojih kvaliteta, koje ćemo kasnije podeliti sa svetom.

U Valu Žutog Sunca, naše napredovanje, rast i razvoj će biti podržano, važno je samo ne posustajati i ne rasplinjavati se, kao što bi Sunce raštrkalo previše svoje zrake, te spržilo useve i plodove na planeti Zemlji. Sunce uvek sija za sve, a da li će da održi život na Zemlji ili da ga sprži… do sledećeg čitanja.

Do našeg sledećeg susreta, neka te vodi unutrašnji kompas i sjaj zvezda.

— Sanja, Astralna Muza 💫